Privilegija je bila prisustvovati panelu “Snaga ženskog sporta” u organizaciji Blic Sportala u MTS Dvorani, a uz učešće proslavljenih srpskih dama na svetskim sportskim borilištima. Čula su se predivna i konstruktivna izlaganja čuvenih trenera, košarkašica, odbojkašica kao i šampionki iz tekvondoa, fitnesa i mnogih sportskih grana, majki proslavljenih sportistkinja, psihologa…
Eminentni skup je otvorila Tatjana Macura, ministarka za rodnu ravnopravnost u Vladi Republike Srbije i prenela snažne poruke.
– U svetu sporta koji je od svojih početaka građen po meri muškaraca, žene su uvek morale da budu daleko istrajnije kako bi njihovi uspesi bili barem upola primećeni kao uspesi kolega sportista. Usled istorijske nepravde koja karakteriše žensko bavljenje sportom, žene čine svega oko 15 odsto registrovanih seniorskih sportistkinja. Međutim, tih 15 odsto osvaja skoro polovinu svih olimpijskih medalja Srbije. Ovo je podatak o kom se u javnom prostoru ne govori dovoljno. Ovakva statistika je ujedno i najveći dokaz sistemske neravnoteže: ako 15 odsto sportistkinja pravi polovinu rezultata – šta bi bilo kada bismo im dali 50 odsto šansi.
Ministarka Macura je potom istakla da uspeh žena u sportu nije iznenađujuća, ni marginalna pojava, uprkos izostanku jednakih uslova, kao i da na globalnom nivou, ne samo u Srbiji, srpske sportistkinje predstavljaju konstantu u pozitivnom predstavljanju naše zemlje čitavom ostatku sveta.
Zatim je sjajno izlaganje imala proslavljeni trener Marina Maljković, osnivač Pokreta za žensku košarku i Instituta za ženski sport, koje je započela jakom konstatacijom – sve dok se u našoj zemlji formulacija “igraš kao žena” koristi kao uvreda – ništa se suštinski neće promeniti.
– To je mnogo širi i mnogo dublji problem koji ne može da se reši preko noći i velikim delom leži i na medijima i svima nama, jer ženski sport jednostavno nije adekvatno praćen – istakla je Maljkovićeva i dodala – Neverovatno je koliko u celoj Srbiji postoji interesovanje i koliko ljudi prepoznaju kada radiš nešto lepo i žele da budu deo toga. To nikada nije bio problem.
– Zvuči možda direktno, ali poznata sam po tome da iznesem stvari kakve jesu. Nije normalno i nije zdravo da se prati gotovo isključivo reprezentacija. Nije normalno da se diže svest samo kada se osvoji medalja, samo kada je finale, samo kada je ostvaren veliki rezultat. To nije održivo. Ženski sport zaslužuje kontinuiranu pažnju, ne samo povremene bljeskove.
Zatim je podvukla još jednu suštinsku činjenicu.
– Svi moramo da radimo na tome da Srbija zavoli ženski sport i nauči da poštuju šampionke, jer je ovo vrlo mala zemlja, a šampionki je mnogo. Moramo da menjamo stvari i menjamo svest da ženski sport nije samo igranje u finalu i osvajanje medalja. Nama je najteža situacija kada svuda igramo pred punim halama, a u Srbiji ne.
I ovom prilikom Marina Maljković je ponovila dobro poznatu priču o nastanku ideje o osnivanju Pokreta i Instituta i naglasila:
– Posle osvojenog zlata na EP 2015. godine isto veče je počela da me hvata panika, šta sad, kako dalje… Pobedile smo Francusku u finalu EP, inače, u tom trenutku sam bila trener u Lionu i u Francuskoj je tada bilo 375.000 registrovanih košarkašica, a kod nas svega 1.200, sa sve reprezentativkama… Te cifre su za mene bile poraz. Nisam uživala u zlatu, jesam posle u otvorenom autobusu u Beogradu, ali sam odmah zvala saradnike i predložila da nešto pokrenemo, da omasovimo žensku košarku i ženski sport.
Maljkovićeva je s ponosom iznela da aktivnosti Pokreta i Instituta traju 365 dana u godini, sprovode se svakodnevno i besplatno, po čemu su ove institucije jedinstvene u Evropi i u svetu.
– Pozdravljam bilo čiju, svaku akciju i kada se uradi neki kamp koji traje jedan dan, ili sedam dana. Osnovna ideja je omasovljenje, da se što više devojčica bave sportom. Krenuli smo u tri pravca, prvi je masovnost, drugi je amatreski sport žena, jer tu imamo ogroman problem i treća stavka je profesionalni ženski sport. Mnoge devojčice neće postati vrhunski sportisti, ali je važno da šire ljubav prema ženskom sportu. Moramo da shvatimo da je ženski sport bogatstvo.
Maljkovićeva je u vrlo zanimljivoj diskusiji nabrojala nekoliko kurioziteta i osvrnula se na suštinske stvari.
– Ženska košarka je osvojila dva evropska zlata za Srbiju, a muškarcima to još nije pošlo za rukom. Ja sam poslednji srpski trener i u ženskoj i muškoj konkurenciji, koji je osvojio Evroligu i Evrokup. Da ne ispadne da pričam o sebi, ali to su činjenice – rekla je Marina i naglasila presudan značaj struke i medija – Najvažniji je trenerski kadar, morate da imate u svakoj dobroj priči kvalitetnog trenera koji to vodi. Zaboravili smo generalno da je najvažnije da svako radi svoj posao najbolje što može.
Neophodna je edukacija stručnog kadra, s ponosom mogu da kažem da je desetoro naših ljudi trenutno u SAD na usavršavanju. To je već treći put zaredom da šaljem tamo trenere i ljude iz menadžmenta iz naših timova. Zatim, ako mediji obaveste da igraju sportistkinje publika će doći, hale neće biti toliko prazne…
Zaključak je Maljkovićeva dopunila ovim porukama:
– Potrebna je promena celokupne postavke i društvene svesti prema ženskom sportu. Koliko god je to moguće, omasovljenje je suština, da iz što većeg broja izađu talenti. I da se proslavljene sportistkinje fokusiraju na te ciljeve. Možda sam ja osnivač Pokreta i Instituta, ali je sve ovo u rukama svih. Na ovom panelu, u ovoj prostoriji su se okupila neverovatno jaka imena ženskog sporta, Sonja Vasić, Milica Mandić, Jelena Nikolić, Sanja Malagurski i mnoge druge proslavljene srpske sportistkinje. Nismo ni svesni koje bogatstvo imamo. Neophodno je da se svi angažujemo u korist ženskog sporta, u kojem nepravedno imamo problem, s obzirom na toliki broj medalja koje naše devojke donose ovoj zemlji.

