Kad kažemo “bez granica”, na šta vas to asocira? Ako kažete, ljubav, odgovor je tačan. A ako kažete, igra, odgovor je, takođe, tačan. Priča koja sledi je upravo igra spomenutih reči, koje u svakoj varijanti zvuče snažno. Igra reči o ljubavi prema najlepšoj igri (pod obručima) i o univerzalnoj ljubavi. Sve nabrojano doživećete ako svratite u “Pokret za žensku košarku Marina Maljković” i u Institut za ženski sport. Osetićete posebnu energiju, čistu, iskrenu emociju. Naravno, zato što se radi o deci. Svakako i o sjajnim ljudima koji rade sa njima. Ako pomislite da je u pitanju neki stereotip razuverićete se vrlo brzo, saznaćete po čemu je ova priča specifična, zanimljiva i topla. Sagovornica je Turkinja, Gamze Seni Nazli, bivša košarkašica, a sada trener u Institutu za ženski sport.
Gamze je došla u Beograd sa suprugom, takođe trenerom, Jašarom Džanom Nazlijem, pomoćnikom Marine Maljković u ženskoj seniorskoj reprezentaciji Srbije i posvetila se radu sa devojčicama u Pokretu i u Institutu. I još jedna zanimljivost, pored toga što sa puno ljubavi trenira buduće igračice u opisu posla joj je i inkluzija devojčica. Dakle, inkluzija nije iluzija. Makar je tako u Institutu za ženski sport i u “Pokretu za žensku košarku Marina Maljković”, a Gamze na treninzima u OŠ “Vlada Obradović Kameni” na Ledinama ima i grupu romskih devojčica. Zato razgovor započinjemo pitanjem kako izgleda rad sa tom dečicom.
– Rad sa decom mi pruža ogromno zadovoljstvo. Obožavam da provodim vreme sa njima i prenosim im znanje. Za mene je najlepši osećaj kada ih vidim srećne i osnažene u onome što rade. Kada ih gledam kako se kroz sport smeju, zabavljaju i uživaju, moj ponos i sreća su ogromni – ističe Gamze Seni Nazli. Devojčice se pored košarke bave i raznim drugim korisnim aktivnostima, kroz radionice, predavanja, mnoga takmičenja i događanja.
– Naša sportska edukacija pokriva brojne oblasti, a imamo mnogo talenata u različitim disciplinama. Moje male sportistkinje se bave košarkom, a treninge im držim u Devetoj gimnaziji i u OŠ Vlada Obradović Kameni na Ledinama. Organizujemo im razne aktivnosti sa što više socijalnih interakcija. Pored turnira i drugih sportskih događaja, radionica, predavanja, okupljamo učenice iz raznih škola i organizujemo utakmice. Na taj način, ne samo da prate svoj napredak, već se i socijalno razvijaju, upoznaju nove ljude i izazove. Treniram ukupno 36 devojčica. Svako dete je posebno i izuzetno vredno. Najmlađa polaznica našeg programa ima samo 6 godina, a već sada pokazuje veliki entuzijazam i ljubav prema sportu. Broj dece koja se uključuju u naše programe iz dana u dan raste, što je pokazatelj velikog interesovanja i naše posvećenosti. Kako Gamze tvrdi, najvažniji poduhvat je da se kod dece razvije vera u sopstvene sposobnosti.
– Kroz sport razvijaju samopouzdanje i otkrivaju svoje talente. Naš zadatak kao trenera je da ih usmerimo i podržimo u tom procesu. Najveći izazov je disciplina, posebno u sportu kao što je košarka ona je ključna za uspeh. Zato uvek počinjemo sa disciplinom, a zatim, radimo na tehničkim i taktičkim veštinama, što sve zajedno donosi odlične rezultate. Rad sa decom je istovremeno lep, težak i izazovan, a Gamze dodaje da mališane najviše raduje priznanje za njihov trud.
– Pokušavam da ih maksimalno motivišem i uverim da mogu da ostvare sve što požele. Naša želja je da svaka devojčica shvati da može da postigne velike stvari i da jednog dana bude ponosna na sebe, bez obzira na bilo kakva očekivanja drugih. Takva podrška ih neizmerno usrećuje, to jasno vidim u njihovim očima. Stručni tim Pokreta i Instituta je veoma širok, sastoji se od psihologa, lekara, fizioterapeuta, novinara, kondicionih trenera i velikog broja stručnih košarkaških trenera. Svi su neverovatno posvećeni i profesionalni i rade sa decom na visokom nivou, a kakvi su efekti, najbolje svedoče reakcije dece i roditelja.
– Kada na njihovim licima vidim izraz „uspela sam“, to je neprocenjivo. Sa ljubavlju i radošću dolaze na treninge, uče nove stvari i pokazuju želju za napretkom. Njihove porodice su srećne zbog toga, roditelji mi često kažu da su njihove ćerke presrećne i da već postavljaju ciljeve vezane za košarku. Dečija sreća i zadovoljstvo su najbolja potvrda da smo na pravom putu. Kada govorimo o inkluziji, radi se o dvostrukoj dobiti, važnu životnu školu prolaze i prihvaćena deca i ona koja im pomažu da se uklope i prilagode.
O učenju tih pravih vrednosti Gamze naglašava:
– Sport pozitivno utiče na društveni život i inkluziju dece, koja postaju sigurnija u sebe. Otvorenija su u komunikaciji i imaju više poštovanja prema drugima. Ponosni smo i na decu koja lepo prihvataju vršnjakinje i što ih motivišu da se bave sportom i šire ljubav prema košarci i sportu uopšte u svom okruženju. Primetno je koliko ovu mladu damu ispunjava rad sa malenim košarkašicama.
– Veza koju sam izgradila sa decom je posebna. Mogu mi se poveriti u svemu, a istovremeno održavamo međusobno poštovanje. Pričaju mi o školi, prijateljima, planovima, kao prijateljici, ali uz puno poštovanja prema našem odnosu trener – sportista. To što mi veruju i što žele da dele svoju sreću i probleme samnom predstavlja mi veliko priznanje. Poverenje je ključ svega, kako na terenu, tako i van njega, ponosna sam što mogu da budem deo njihovih života. Gamze Seni Nazli kaže da radi sa veoma talentovanim i posvećenim devojčicama i da se kroz brojna takmičenja vidi njihov napredak.
– Redovno organizujemo interne turnire i delimo decu po uzrasnim kategorijama. Nedavno smo učestvovali na Mini basket festivalu, na kojem smo odmerili snage sa raznim timovima. Ovakvi događaji našim devojčicama omogućavaju da stiču iskustvo, razvijaju takmičarski duh i dodatno zavole košarku.
Sa posebnim emocijama govori o radu sa malim Romkinjama na Ledinama.
– Neizmerno sam srećna što radim sa njima. Prelep je osećaj. Neverovatno su pametne i pune poštovanja. Od najmlađih do najstarijih, nikada nisam sa njima imala nikakav problem, naprotiv, uvek su mi donosili samo lepe trenutke. Njihova posvećenost je neverovatna. Nauče poneku reč na turskom i pre svakog treninga mi s ponosom govore šta su naučile. Na kraju svakog treninga, odlaze uz osmeh i reči: “Seni seviyorum Gamze” (Volimo te, Gamze). Rad sa njima mi donosi ogromnu radost i motivaciju. Dodali bismo i iskrenu, čistu i nesebičnu dečiju ljubav.
– Jedan od najlepših trenutaka za mene bio kada su mi devojčice pevale pesme na turskom jeziku i pisale pisma u kojima izražavaju ljubav i zahvalnost. Najdirljivije je što ta pisma pišu devojčice od samo 9-10 godina, koje uz pomoć interneta sastavljaju stranice pune emocija. Pišu mi koliko me vole i kako su zahvaljujući meni zavolele košarku još više. Ta pisma su mi izuzetno dragocena i čuvam ih na posebnom mestu u svom domu. Dakle, pun koš najlepših osećanja, a u prilog tome još jedan predivan događaj.
– Jedna od devojčica mi je jednom prilikom rekla: „Postaću uspešna sportistkinja i učiniću te ponosnom, videćeš!“ Te reči su me duboko dirnule, jer su potvrda da sam uspela da je inspirišem i pružim joj veru u sebe. Njena posvećenost je neverovatna, dolazi na svaki trening, savršeno izvodi pokrete koje učimo i kada pogreši, ponavlja ih bez odustajanja. To je upravo ono što želimo da usadimo u svako dete, da nikada ne odustaje, da iz svakog pada ustane još jača. Verujem da će ona to postići i sigurna sam da zna koliko verujem u nju. Bez obzira na konačne rezultate, već sada sam izuzetno ponosna na nju i na njen trud – ispričala je Gamze Seni Nazli.
Autor: Nina Spasojević Radojević, sportska novinarka